Znamenitosti
U mjestu postoje dvije crkve. Prva je župna crkva Sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika župe Lopar koja se nalazi u samom središtu mjesta, uvjek otvorena svojim župljanima i njihovim gostima. U ljetnim mjesecima u njoj se održavaju mise na stranim jezicima, koncerti otočkih klapa, te koncerti ozbiljne glazbe. Druga crkva je zavjetna crkva Blažene Djevice Marije iz 14. stoljeća na koju su mještani posebno ponosni. Smještena na brežuljku, u borovoj šumi blizu trajektnog pristaništa, meta je brojnih turista i hodočasnika.
Svoj dan crkva slavi 08. rujna, kada vjernici s cijelog otoka, praćeni brojnim turistima hodočaste i slave rođenje Bl. Djevice Marije. U narodu je taj blagdan poznatiji kao "Mala Gospa", i to je dan kada žitelji Lopara za svoje goste prave najveću feštu na otoku.
Nezaobilazni gosti tog dana su rapski samostreličari, najatraktivniji otočki proizvod zadnjih godina, koji su svojom nazočnošću uveličali brojne turističke sajmove diljem Europe i tako u najljepšem svjetlu prikazali dio tradicije svog otoka. Za goste Lopara na dan Male Gospe tradicionalno održavaju turnir u gađanju samostrijelom, gdje hrabri vitezovi pokazuju svoje vještine, dobro oko i sigurnu ruku. Za najvještije slijede nagrade "časnog suda", ali najveća nagrada je čast i ponos pobjednika.
Toga dana održava se i tradicionalni malonogometni turnir koji slovi za jednog od najjačih u državi, turnir u boćanju, potezanju konopa, peče se janjetina i vol na ražnju, a tu je i bogat izbor tradicionalnih ribljih i mesnih delicija.
Fešta se u večernjim satima seli u ogromni šator sa živom glazbom i bogatim programom, te popraćena dobrom voljom svih nazočnih traje do jutarnjih sati.
Povijest
Povijest
U Loparu na mjestu zvanom Zidine zasnovano je naselje koje je neprekinuto trajalo i živjelo kroz mlađe kameno doba, pa bakreno, brončano sve do 4st. poslije Krista kada je na spomenutoj lokaciji narasla starogrčka vojna utvrda, čiji ostaci zajedno s ostacima iz predhodnih razdoblja i danas svjedoče o povjesti ovoga mjesta.
Za mjesto se veže legenda o Sv. Marinu koji je prije više od 17 stoljeća rođen u Loparu. Izvježbajući zanat kamenoklesara, u potrazi za poslom dospjeva na Apeninski poluotok gdje zadobiva povjerenje tamošnje kršćanske zajednice. Zbog svojih kršćanskih uvjerenja bio je prognan te se naseljava na teško dostupno brdo Titan gdje podiže crkvicu koja je ubrzo postala mjesto okupljanja mnogih koji su u njoj pronašli svoj novi dom. Bili su to temelji na kojima je kasnije niknuo današnji grad San Marino, istoimena državica, gdje se još uvijek čuvaju posljednji svečevi ostaci.
