izvor: RabDanas.com / Hrvoje Hodak

U vremenima rastakanja zajednica i starih navada, Loparski maškari ostaju izvrstan primjer trajne tradicijske povezanosti žitelja jednog mjesta kroz autentičan pokladni običaj uspješno prilagođen brojnim promjenama modernog načina života.


Uvršteni na listu nematerijalnih kulturnih dobara RH

Dodatno motivirani nedavnim uvrštenjem na listu nematerijalnih kulturnih dobara, loparski maškari i ove su godine, koroni i buri unatoč, održali svoju stojeće i pol dugu i neprekinutu maškaranu priču, a djelić atmosfere zadnjeg karnevalskog dana u Loparu ispričat će vam izvrsne fotografije autora Petra Lupića.

Pedesetak Samorčana i Sajužana pod karakterističnim šarenim klobucima s prednje strane obljepljenima razglednicama ljubavne tematike i šarenim perjem, a sa stražnje zaodjenutima francuskim facolom, okupilo se ujutro oko svojih barjaka da bi u 9,00 sati stigli u centar Lopara. Prema preporukama HZJZ-a nisu ulazili u školu i vrtić, već su učiteljicama i tetama predali zapakirane bombone za najmlađe. Na župnom dvoru dočekao ih je župnik, a zatim je uslijedilo fotografiranje i završetak ovogodišnjeg, nešto skromnijeg, službenog dijela ophoda mjesta.

“Domaćini i maškari našli su načina kako doskočiti pandemiji pa su se dogovorili tko će posjetiti koju kuću, uglavnom članove svoje obitelji, tako da se ipak barem malo osjeti duh Mesopusta! Jer, bolje da nestane sela nego običaja”, kazao nam je Marin Mušćo, direktor Ureda TZO Lopar.

Da se ne bi zapostavila i ona bitna generacijska komponenta, dva dana ranije, na burnu valentinovsku nedjelju, skupilo se i po desetak malih loparskih maškara sa svake strane Lopara. Niti oni zbog epidemioloških mjera nisu obilazili kuće mještana, već samo članove svoje obitelji, no tradicija se nije prekinula.